čet - 17.12.2009
Svršetak igre
Nakon više od pet godina danas sam zaključao Jezični savjetnik. Hoće li biti zaključan zauvijek ili samo nekoliko mjeseci, ne znam. Ali na njemu ne možete više pisati, komentirati, pitati... Ne možete apsolutno ništa osim čitati ga. I tako će biti sve dok ne odlučim drukčije. Ako uopće odlučim drukčije...
No i takav - read only - blog će biti koristan namjernicima željnima znanja. Za one druge baš me briga, manijaka i zlonamjernika uvijek će biti - i tu ne mogu ništa osim pomoliti se za njihovu dušu. Što ću vjerojatno i učiniti, jer treba biti blag prema siromašnima intelektom i duhom.
Neizmjerno sam zahvalan svima koji su mi dosad pomagali - Aby, Demi, da ne nabrajam nickove... Bez njih ni ja ne bih toliko dugo trajao. Osobito su njih dvije uskakale kad god je trebalo, objašnjavale, diskutirale... - jer mene nije bilo danima. Ispričavam se pitačima koje sam preskočio, ali kronično sam zauzet, umoran, iscijeđen... I u posljednje vrijeme bezvoljan. Ne da mi se više ovo. Stigao sam do kraja puta, morat ćete se dalje snalaziti sami. A to možete, siguran sam. Jednostavno zato što sam do svega i ja došao sam. Podijelio sam s vama ono što sam mogao jer držim da znanje nije znanje ako se ljubomorno čuva za sebe. Znanje je znanje samo kad se prenosi drugima, kad je živo, praktično i primjenjivo. I kad se daje bez naknade. Budući da me slava i novac ne zanimaju, da ne volim tašte akademske visine, mirno mogu nestati onako kako sam se i pojavio, bez traga, uvjeren da sam činio dobro. I to ću sada napraviti, nestat ću.
Pozdrav, jezikoljupci.
